Kada ti se ne uzvraća ljubav prema tvom jeziku ljubavi.
Kada te dječji neposluh toliko ljuti, ne smiješ odustati od njih.
Kada trpiš fizičku bol poput glavobolje, menstrualnih tegoba, postpartuma.
Kada je izoliranost, napuštenost i odvojenost od svijeta tako živ osjećaj.
Kada moliš uz prisustvo djece, kada je tvoja molitva naizgled nikakva, isprekidana i kaotična.
Kada svoje i najkraće slobodno vrijeme daruješ svome mužu i djeci.
Kada svoj razvoj u talentima zaustaviš radi dobrobiti svoje obitelji.
Kada služiš, ugađaš, moliš za svoje ukućane a to nitko ne primjećuje.
Svaki ovaj križić možemo radosno ponijeti za neku nakanu. Da mi sin postane svećenik, da kćer postane časna sestra, da mi druga kćer postane majka. Da mi muž postane redovit u molitvi. Bogu za ljubav. Trpljenje je velika ljubav. I velika molitva. Nemoj gledati koje je veličine tvoje trpljenje, sigurno je po tvojoj mjeri, nego trpi s ljubavlju i nakanom i neka nitko ne vidi. A Bog koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!
Svete obitelji se ne događaju same od sebe. One se stvaraju majčinim rukama svaki dan, svaki tren.