Kada pođemo putem majke domaćice uvijek se jedna repetitivna prepreka naiđe na putu. A to je opasnost da zapadnemo u pasivnost.
Mislimo, mene ne diraju vanjski komentari, na mene ne utječu tuđi stavovi. Ali, htjele ne htjele, društveni narativ može konstruirati podsvjesnu pasivnost koju će Zli vrlo zabavno iskoristiti da nas dovede u stanje umrtvljenosti.
A za jednu majku, koja je nositeljica života, najveća je opasnost da prestane donositi život i počne donositi mrtvilo.
I tako ono što drugi ističu kao negativne „posljedice“ ostanka kod kuće zaista postane naša stvarnost. To je zamka koju treba naučiti na vrijeme prepoznavati i istog ju trena uklanjati.
Dragi Bog će nam u tome pomoći ako Ga zamolimo, a i jedna drugu ćemo podići budemo li se uvijek ohrabrivale i poticale na dobro i još bolje.
Obzirom da smo nositeljice života iz toga proizlazi da moramo biti i braniteljice života koji je proizašao od nas. Kako rodimo djecu i donesemo ih na ovaj svijet tako nam od tog trenutka postaje zadaća da branimo nejake i slabije od nas. Isto tako, da branimo bolesne i nemoćne. Naše oko uvijek mora gledati da zaštiti, da omogući, ohrabri, povede, uputi. Mi nikako ne smijemo zamrijeti!
Posao koji odrađujemo unutar svojih zidina ozbiljan je! Nezamjenjiv. Ti si ta koja brineš što će kroz zidove tvojih zidina ući i izaći, što će se raditi, što će se kupovati, a što će se stvarati. Ti si ta koja raspodjeljuje posao svakome prema svojoj spremnosti. Ti si ta koja hrani svoju obitelj kvalitetnom hranom u svojoj mogućnosti. Ti si ta koja stvara ritam svoje kuće, ritam spavanja i budnosti, ritam odmora i rada, molitve i razonode. Ti si ta koja brine o obrazovanju, događaju li se propusti u učenju i intelektualnom radu. Ti si ta koja ne dopušta da se obitelj zatruje zabludama. Ti si ta koja brine o obiteljskim slavljima, rođendanima, imendanima i sprovodima. Ti slaviš i tuguješ, bodriš i tješiš, navijaš i podnosiš, dopuštaš i zabranjuješ. I velike su odgovornosti u tvojim rukama. Što je luka brodici u oluji, to si ti onom nejakom u ovom svijetu! Što je sidro brodici na osami, to si ti onom koji ti je povjeren! A još se nitko nije sjetio da je pametno i svrhovito, prestati graditi luke i prestati proizvoditi sidra!
Svijet je te odgovornosti strovalio u propast. Promiče ideju da zidine mogu same stajati, da kuća može sama živjeti, da radost ili tuga dolaze nadnaravnom prugom, da rođendane slavi insta story, da ručak stoji u trgovini, da je korov isto što i cvijeće, da su zavjese isto što i rolete, da je toplo isto što i hladno, da je priča za laku noć isto što i audiopriča, da je razgovor isto što i čitanje, da je život isto što i smrt.
Relativizam pa modernizam od kojeg nema života.
Ne dopusti!
Nemoj zamrijeti!
Otvori oči, otjeraj pasivnost, u svojim rukama držiš odgovoran posao!